Preselio je muftija Muamer Zukorlić prije sedmicu dana i u ovoj sedmici smo vidjeli razne snimke, klipove, reportaže, intervjue, slike i postove o Muftiji, da mu se Uzvišeni Allah smiluje. Bilo je tu i pretjerivanja i nepoštivanja, a i usljed emocija ljubavi, nekih pogrešnih stavova. Muftiji to ne treba, njega treba prikazati onakvim kakvim jeste, jer to je najbolji vid pohvale. Ne treba ga uspoređivati i hvaliti na način kojeg bi on sam osudio da je živ. Jedan od takvih emotivnih pretjerivanja koji mi je zapao je Muftijin mačak. Čitam da je neko napisao: “Kerameti – čuda se dešavaju ovih dana i to ukazuje da je Muamer Zukorlić bio poseban . Svi gledamo životinju – mačka kako vrši nadprirodni čin vezivanja za mezar rahmetli muftije Muamera …”
Isto tako, neko je napisao: “Mačak rahmetli Muftije se ne odvaja od njegovog mezara već dva dana. Životinje čuju kaburski azab od te strahote bi sigurno pobjegle.”
Ima još nekih stvari o kojima bi se moglo pisati, ali nekom drugom prilikom, ako Allah da!
Mi znamo kakav je Muftija bio kao intelektualac, čovjek, muftija, roditelj, suprug, sin, brat, prijatelj, poslovni partner, ali ne znamo kakav je kod Allaha, i to moramo prihvatiti; naravno, nadamo se da je i na dobrom mjestu i kod Allaha, i dovimo za Muftiju i njegove najmilije, ali za saznanje njegovog stanja kod Uzvišenog Allaha treba nam potvrda od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a mi je nemamo, pa se ne trebamo hvatati nekakvih mačaka i bakarača. Najviše se praznovjerja i novotarija kod ljudi uvuklo kada je riječ o umrlim,dženazama, ukopu i nakon dženaze zbog emocija koje prate toga umrlog.
Potvrđeno je sunnetom Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da sve čuje glasove onih koji se kažnjavaju u kaburovima osim ljudi i džinna, ukoliko su ta stvorenja u blizini tih kaburova.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: “… pa ispusti krik, čuju ga svako osim ljudi i džinni.”
Dokaz koji ukazuje da životinje čuju kaznu u kaburu bilježi imam Buharija, Muslim i imam Ahmed: “… oni se kažnjavaju kaznom u svojim kaburovima koju čuju životinje.”
Imam Taberi bilježi hadis: “Umrli se kažnjavaju u svojim kaburima, čije glasove čuju životinje.” (Hadis je vjerodostojan.)
Ljudi ne mogu čuti te zvukove, i to je Allahova blagodat prema nama, jer ne bi niko nikoga ukopao niti se kakvom kaburu približio. Na koji način životinje čuju i kako reaguju, mi o tome nemamo znanja. Ne znači ako je životinja na kaburu da se osoba u kaburu ne kažnjava ili ako pravi neke izraze lica da se umrli kažnjava. Ako se počnemo baviti stvarima za koje nemamo valjane islamske dokaze, zbog emocija, onda smo ušli u polje koje je podložno kritici, neispravnosti i proturječju, jer životinje znaju biti na grobovima svojih umrlih vlasnika koji su nemuslimani i da pate za njima godinama (pogledati slike), pa ako primijenimo isto pravilo kao za Muftiju, onda smo kompromitirali osnove svoga vjerovanja.
Neka naše emocije vodi Allahova Objava!
Abdullah Mujić
