Njena sestra, koja je bila invalid, preminula je prije dvije sedmice. Fatima je brinula o njoj i sa njom živjela.
Smrt sestre joj je preteško pala.
Sada sam sama. Podstanar, pod kirijom. Ali da mi je ona živa, pa kad bi mi neko dao čitav svijet, ja bi više voljela da je ona tu. Srce više ne može… – govori kroz suze Fatima.
Ona nema nikakva primanja. Rođak joj je pomogao da plaća stan i za dženazu. Kirija je 200 KM, a režije zimi plaća 180, a ljeti 100 KM.
Meni samo treba jedna sobica. Soba i banja i ne treba mi ništa više. Samo to tražim. Ne mogu više. Sa sestrom sam živjela. Gledala ona mene, gledala ja nju. Sve u ovom stanu je tuđe, svoje ništa nemam – kaže ona.
Fatima priča da je za Bajram vidjela da sestra ima moždani. Iz hitne su rekli da nema koristi da je vode.
Nikoga nisam ko sestru voljela. Ona nije bila moja sestra, bila mi je kao dijete. To meni ništa nije bilo teško oko nje, a pet puta na dan sam joj pelenu mijenjala – rekla je.
Na kraju su joj se počele rane otvarati.
Najviše je pogodilo kada je sestru pronašla mrtvu.
Nakon toga su me kćerka i zet odvukli u bolnicu, gdje sam bila 11 dana. Mozak mi je blokirao. Nisam mogla sebi doći. Nisu mogli da mi pronađu vene, boli su me po sto puta. Blokirale vene, sve blokiralo. I sad sjedim ovdje, deveram. Pa mi dođe teško. Valja sam noć dočekati, sama sam… Šta sam doživjela za svog života, da ja ništa svoje nemam – govori.
I ona i sama ima zdravstvenih problema, i potrebna joj je pomoć.
Video pogledajte i OVDJE.
Izvor Hayat
