Teritorija Sandžaka pala je pod osmanlijsku upravu u XV vijeku (tačnije 1463. godine) i ostala pod vlašću Osmanlija blizu pet vijekova. U tom periodu su izvršene ogromne promjene na svim područjima ekonomskog, društvenog, kulturnog i vjerskog života. Osmanlije su donijele novu državnu i društvenu organizaciju, kao i elemente vjere, kulture i civilizacije. Sve ovo je nesumnjivo prethodilo prihvatanju islama lokalnog stanovništva. Prihvatanje islamske vjere je ovim novim okolnostima dodavalo nove motive i podsticaje i povećavalo potrebe i zanimanje novoverujućih za novu duhovnost i više oblike kulture. Dio stanovništva je počeo iz praktičnih, ali i iz kulturalnih razloga, da uči čitati i pisati na orijentalnim jezicima (arapskom, turskom i perziskom jeziku) uključujući se postupno u obrazovni sistem na svim nivoima koji su donijele Osmanlije i prihvatajući se pritom vjerske, naučne, kulturne i književne djelatnosti.
Dolaskom Osmanlija na Balkan, i Sandžak je došao pod uticaj, u ono doba još svježe i vrlo jake, islamske kulture, Turci zavode uzoran red i pravednost kao i tolerantnost prema svima. Ovakav postupak i jednostavnost islama su doprinijeli da dođu do izražaja sve vrijednosti univerzalnog islama kroz kodeks duhovnog i materijalnog vaspitanja.
Međutim, ni ovaj region kojeg zajednički dijelimo nije ostao imun od svega onoga što se već ostvarilo ratom u zahvaćenim arapskim i muslimanskim zemljama, naravno sa nesagledivim posledica ma. Uočljivo je poslednjih nekoliko godina sektaštvo dodatno opterećuje vjernike ovog kraja i odražava se na muslimane ove zemlje pa i šire. Vrijednosti ehlisunneta, rekao bih, tradicionalnog očuvanja i propovijedanja islama, dovode se u poniženom stanju od, prije svega određenog dijela ulene, pa se prenosi na sektaškim grupacijama, bilo da se radi o haridžijskom ili sufijsko (dervišansko)-šiitskom sektaštvu. Iza ovakvih podjela, veoma često stoje strani-uveženi faktor, koji se finansiski podupiru i snaže, kako bi posijali sjeme razdora i dodatno opteretili ovaj kraj i vjerujuće ljude.
Poznato nam je da je Islam došao zajedno sa Osmanlijama, i da je duhovni život muslimana, koji je na istoku cvao, dok je Evropa spavala dubokim snom, i da je u početku učinio mnogo, dao veliki doprinos, na svim poljima pokazujući se visoke vrijednosti, konstruktivnim i produktivnim i univerzalnim.
Pa se postavlja pitanje, kako je moglo doći do ovog i ovolikog pada njegovih sljedbenika? , kada znamo da Islam toliko forsira obrazovanje, nauku i kulturu. Da li je tome doprinio islam svojim propisima ili je po srijedi nešto drugo.
Naravno da krivicu ne možemo tražiti u islamu i njegovim propisima koji regulišu život njegovih sljedbenika na svim poljima društvenog života, jer je veoma jasno istaknuto šta islam traži od svojih sljedbenika.
Mensur Zukorlić
